Frenkie: Naša djeca zaslužuju bolji svijet

Nije uobičajeno da neko na našim prostorima sa tek kojom godinom više od trideset piše autobiografiju, ali ni reper Adnan Hamidović, poznatiji kao Frenkie, svakako nije običan lik. Ni Koraci, kako se zove njegova prva knjiga, nisu baš obična biografija. Pružila mi se prilika da Korake pročitam i prije nego su prošetali do štamparije i od srca preporučujem.

Kuda vode ili je možda bolje pitanje otkud vode Koraci? 

Ideja za pisanje autobiografske knjige javila se prije nekoliko godina, a inspiraciju za nju su mi dale druge knjige slične vrste. Nakon što sam dovoljno dugo zamišljao kako to radim, odlučio sam se za akciju, dao se na posao i eto, rodila se knjiga od 250 strana. 

Nije uobičajeno da muzičari na našim prostorima objave autobiografiju, posebno ne u periodu kada im je karijera na vrhuncu. Češće se to radi na nekom, uvjetno rečeno, kraju profesionalnog puta. Šta te je ponukalo da to uradiš?

Ja sam čuo isto tako da su autobiografije neka vrsta rezimea, ali kao što rekoh, inspiraciju sam našao u sličnim knjigama drugih autora, koji su mi pokazali kako se ne mora biti jako star da bi takva knjiga imala smisao i ljepotu. Osim toga, htio sam ispričati sve o onome što sam radio, a ne direktno o sebi, tako da je ispao pravi roman, sa junakom i njegovim doživljajima. 

Boris Lalić je knjigu pisao po tvom diktatu, u njoj je obuhvaćen period od prve ratne godine u rodnoj Bijeljini do prvog izdatog albuma. Da čekamo prošireno drugo izdanje koje će pokriti period od tog albuma do danas ili…?

Mi smo zadovoljni kako je ispalo ovo prvo izdanje. Ideja je bila da opišem svoj život od tih prvih dana pa do prvog albuma, taj period koji nije toliko poznat o meni u javnosti, svakako puno manje od svega što se desilo nakon tog prvog albuma. Mislim da sam u tome uspio temeljito i potpuno, pa s te strane ovu knjigu smatram dovršenom. Vidjećemo šta će sada ona napraviti kod publike, pa ću onda gledati šta dalje. Materijala za drugi dio imam, ali nema potrebe da trčim s tim, pogotovo sad kad sam ovo objavio. 

Red Bull ti je sponzor. Hoćemo li prevazići korake, pa dobiti krila?

Moj stil kretanja je bio i ostao korak po korak bez preskakanja, a na taj način se može uhvatiti zalet od kojeg na kraju stvarno poletiš. Lakše ide ako uz sebe imaš tako dobre ljude i prijatelje kao što su Red Bullovci. Oni mojoj karijeri jesu dali krila s kojim smo već jednom odletjeli sve do Tokija, a i ove godine planiramo letjeti.

Kako se nosiš s komentarima da je isuviše pretenciozno sa trideset i kusur godina izdati autobiografsku knjigu?

Kao što sam već pomenuo, radeći na ovoj knjizi, pročitao sam svaku biografiju koje sam se dočepao. Tako sam primijetio da su mnoge moje internacionalne kolege izdali svoje knjige čak i ranije. Mislim da je to stav i mišljenje starih ljudi i starog vremena. Neće nama niko govoriti šta i kad ćemo nešto pisati.

Imala sam, sticajem okolnosti, priliku pročitati knjigu prije nego je objavljena. Velika pažnja je posvećena tvome odnosu sa roditeljima. Danas kada si roditelj, je li ti lakše shvatiti određene postupke vlastitih roditelja?

Sad kad sam dupli otac, kao i moj stari što je, vidim i ja da je jedno mladalački i momački život, a skroz drugo porodični. Dok nisam imao djece, nisam mogao ni zamisliti dokle roditeljska briga seže. Naravno da sad bolje razumijem svoje starce, oni su zapravo čitav život davali sve od sebe da meni i mom bratu, a onda i ostatku naše porodice ne fali ništa. 

Kakav si zaista kao otac svojim djevojčicama? Kako ih vaspitavaš, kao dame ili barabe? Praviš li kao muškarac i otac bolji svijet za žene?

Iskreno se nadam. Moj pogled na svijet se promijenio otkako sam postao otac djevojčica. U raznim situacijama se zapitam kako će se one sutra snaći u ovom društvu. Pokušavam razbijati patrijarhat i želim da Bosna i Hercegovina bude što bliže nekim progresivnijim sredinama. Mi smo Evropljani i živimo u 2019. godini, nadam se da će sva naša djeca sutra živjeti u nekoj boljoj sredini. Ona to zaslužuju.

Muzika je posao i ljubav, djeca su ljubav i obaveza, crtanje grafita bio ti je hobi koji ti je donosio i adrenalin neophodan da funkcioniraš. Šta ti je ljubav i samo ljubav?

Adrenalin je postao dio našeg života, prvo preko grafita, a onda sa nastupima. Znalo se desiti da, kada jedan vikend ne idemo na svirke, sjedim kod kuće sav smoren i neraspoložen. Taj osjećaj kada stojiš na bini je nevjerovatan, kao Nuttela za dušu. Sve to u paketu čini jedan koktel emocija, a povratak kući i porodici je čista ljubav i u to sam potpuno siguran. 

193 views