Marko Laco: Nije u prirodi čovjeka da bude na koljenima

Neuspjeh je po definiciji nešto kratkotrajno, prolazno i kao takav, smatra se samo lekcijom na putu do uspjeha koji je definitivan, konačan.

Rođen u Sarajevu, odrastao u Kiseljaku, potom se opet vratio u Sarajevo, pa se na studij zaputio u Mostar gdje danas živi i vodi uspješnu kompaniju koja se bavi izradom softverskih rješenja i jednu od najinovativnijih u Bosni i Hercegovini. Potvrda toga je i činjenica da su među hiljadama kompanija iz cijeloga svijeta odabrani među top četiri po pitanju javne i nacionalne sigurnosti s titulom Microsoft Partner of the Year na globalnoj razini. Za MM priča Marko Laco, direktor IT Odjela Mostar.

Voljela bih da čitateljima ukratko i slikovito predstavite IT Odjel Mostar, da ne koristimo suhoparne podatke sa web stranice?

U nastojanju da izbjegnemo ove generičke podatke, ukratko: IT Odjel je zajednica mladih ljudi koji se čvrsto odupiru trendu masovnoga iseljavanja iz Bosne i Hercegovine. Svjesni smo, dakako, kakve su prilike „tamo negdje vani“ i koliko je astronomska razlika u standardima, posebno u IT sektoru, ali kao tvrtka koja se bavi razvojem softverskih rješenja mi nastojimo posao donijeti u naš Mostar i BiH. Tako danas aktivno razvijamo inovativna rješenja za klijente diljem svijeta.

IT Odjel je kompanija čiji su proizvodi, ako tako možemo nazvati softverska rješenja koja nudite, prepoznati, ne samo u zemlji i regiji, već i u svijetu. Znači li to da ste uspjeli?

Znači da uspijevamo. Uspjeh je proces i, slijedom toga, nebo je granica. Takvo nas razmišljanje motivira. Svakodnevno nastojimo pri svom radu primijeniti ideje koje će pomoći i olakšati obavljanje posla, ubrzati rad i učinkovitost. Budući da smo kao strateški pravac izabrali razvoj softverskih rješenja za smanjenje kriminala, korupcije, terorizma i slično, nastalo je i naše rješenje za provedbu zakona –  RENATA.

Je li Renata jedina „zvijezda“ Vaše kompanije?

Renata jest glavna zvijezda našeg IT Odjela, ali sigurno nije jedina. Zvijezda je iz razloga što se za njenu konkretnu primjenu i korist čulo nadaleko, ali taj nam je softver bio samo polazna točka. Danas već nudimo pregršt softverskih rješenja, kako za sigurnosne institucije, tako i za sveopću upotrebu. Jedan od najrecentnijih projekata koji ima za cilj podizanje ekonomske održivosti u poljoprivredi – EKOMARKET, mobilna je aplikacija dostupna za android uređaje koja pomaže poljoprivredniku doći do svog idealnog kupca.

Radite sa velikim klijentima. Dozvoljavate li sebi da se „uljuljkate“ i uživate u lovorikama svoga rada?

Drago nam je, naravno, svaki uspjeh obilježiti i proživjeti. Ali kako bismo izbjegli neuspjeh – ne želimo se „uljuljavati.“ Novi projekti, edukacije, sajmovi, sve su to obveze koje nas tjeraju i motiviraju na stalni rast i napredak. Svi znamo da tehnologija toliko brzo napreduje da je teško i pratiti postojeće stanje, a kamoli biti inovativan ili da ne kažem, korak ispred. Ciljevi koje smo si zadali za ovu godinu zbilja nam ne daju mnogo prostora za opuštanje.

Nagrade dolaze sa raznih strana. Koliko hrane ego, a koliko su obaveza?

Nagrade za inovativnu primjenu softvera i inovacije obilježile su naš prethodni rad. Zanimljivo je da smo prvu nagradu ikad dobili na globalnoj razini. Tek naknadno su slijedile lokalne nagrade i priznanja, što smatram vrlo simptomatičnim. Svako nam je priznanje jednako važno i daje nam poticaj da nastavimo naprijed. Da smo nakon prve nagrade bili usredotočeni na nekakav „ego-trip“, ne bismo se dugo pomaknuli naprijed. Nagrade razumijevamo kao znak da smo na pravom putu, a onda ih počnemo doživljavati kao obvezu da se motiviramo i nadmašimo sami sebe.

Čime se definira uspjeh u Vašoj branši?

Jako dobro pitanje. Kako bismo definirali uspjeh, potrebno je prvo definirati neuspjeh. Ne početi raditi na sebi, stati u vremenu i prostoru, čekati da nam nešto samo padne u krilo, očekivati instant uspjeh pa se razočarati u život, napustiti svoju zemlju… Moglo bi se nabrajati. Neuspjeh je po definiciji nešto kratkotrajno, prolazno i kao takav, smatra se samo lekcijom na putu do uspjeha koji je definitivan, konačan. Čovjek može pogriješiti, pasti u životu na koljena, ali je čovjeku u prirodi da hoda na nogama, a ne na koljenima. Dokle god na život gledamo tako, svaki dan je uspjeh, a svako dodatno postignuće je pobjeda. Bilo da se radi o položenom ispitu ili o prilici da možeš biti u mogućnosti hraniti 20 obitelji. Moram napomenuti da ni u ovoj branši uspjeh ne definiraju svi na isti način. Konkretno, za IT Odjel uspjeh je vidjeti svoje kolege kako sretni i zadovoljni, neopterećeni i željni izazova dolaze na posao. Sve počinje od toga.

Brojni startupovi u zemlji propadaju, čak i ako su na prvu izgledali kao projekti koji imaju sigurnu budućnost. Zašto se to dešava?

Takva mi pitanja često postavljaju, ne bez razloga, naravno. Startupi propadaju, da. Ali to im je u prirodi. Nema tu nekog posebnog krivca. Radi se često o malim poduzećima s ograničenim sredstvima i po definiciji, ako se ne ostvari ideja na temelju koje je startup nastao u nekom zadanom, a često veoma kratkom periodu, propadaju. Startupi kao takvi predstavljaju jako jeftin način ispitivanja tržišta, kratko – jasno, ako ideja ima potencijala, prolazi, a ako ne, gasi se ili se u potpunosti mora preinačiti. Po meni, to ne predstavlja nikakav značajan parametar u ekonomskom smislu, ali je pozitivno vidjeti da se mentalitet mladih ljudi mijenja i da su sve više voljni uzeti stvar u svoje ruke i boriti se za bolji svijet.

Menadžer mora biti majstor emocionalne inteligencije, društveno angažiran i otvorena uma te nikad ne smije prestati učiti. Ovo su Vaše riječi. Jeste li Vi takav menadžer?

To je za mene svojevrsna idealna definicija menadžera i nešto čemu težim. Ali tomu, dakako, prethodi dug put, pun učenja, izazova, sazrijevanja.

Kakav odnos imate sa svojim uposlenicima, jeste li zahtjevan šef? Kakva je ekipa s kojom radite?

Raditi u zdravoj sredini zaista je zadovoljstvo. Takva je sredina poticajna za razvoj i napredak u karijeri. Međutim, ono s čim se posebno ponosimo jeste pristup pri zapošljavanju novoga kadra. Naime, nove potencijalne djelatnike pokušavamo ponajprije uputiti u naš opći sustav poslovanja koji se temelji na kulturnom ponašanju, poštovanju starijih, iskrenoj komunikaciji s klijentima, te, što je izrazito važno, spremnosti na učenje i rad. Tako i tek pridošli djelatnici, bez obzira na njihovu pozadinu ili razinu formalnog obrazovanja, imaju priliku postati i osjećati se dijelom jedne cjeline, zajednice, obitelji, u kojoj sinergično rastemo i napredujemo. Onda se i posao može obaviti kvalitetno i pravovremeno.

Postigli ste veliki uspjeh, a još ste mladi i veći uspjesi Vas tek čekaju. Vjerujete li da je to OK i da ne postoji mogućnost da „pregorite“?

Svaki posao nosi svoje izazove. U IT branši, koja je osobito konkurentna, izazova je zaista mnogo i lako se možete naći u situaciji da pretjerate, u bilo kojem smislu, da, kako vi kažete, pregorite. Međutim, vjerujem da se opasnosti i zamke mogu izbjeći prvenstveno ako ih osvijestite, prepoznajete, a zatim i razvijete učinkovit sistem da se nosite s tim. Vjerujem također da je važno prepoznavati i prihvaćati prilike onako kako dolaze, racionalno i angažirano, ne opterećujući se puno s onim što je bilo ili što će možda biti. Ako danas iskoristiš priliku i napraviš dobar potez – sutra ćeš se možda moći više opustiti jer si napravio dobar korak prema naprijed. U svemu treba naći ravnotežu.

Imate li neki izduvni ventil kojim se oslobađate nagomilanog stresa? Jesu li to porodica, prijatelji, sport, putovanja?

Ispušni ventil mi je definitivno potreban: ako provedete većinu dana pod nekakvim oblikom pritiska, promišljanja, planiranja, razvijanja strategija, ideja, potrebno je da vas nešto uravnoteži. Stoga, koliko stignem, bavim se nekim sportskim aktivnostima, tjelovježbom, nogometom, tenisom. U emotivnom, odnosno privatnom, intimnom kontekstu, imam svoju obitelj i uski krug prijatelja koje ne bih baš nazvao „ispušnim ventilom“, nego motivatorima. Imati podršku obitelji je neizmjerno važno, na tome sam zahvalan, to me čini snažnim i s tim idem u svaki novi radni dan.

 

881 views