Autor: Mačak Magazin

Novembar je mjesec Movembera, pokreta koji na svjetlo dana iznosi brigu za muško zdravlje, ali i mjesec kada se, barem nakratko, progovori o stvarima o kojima se inače šuti.

O prostati se ne priča na roštiljima, o testisima još manje, a preventivne preglede čuvamo u ladici u kojoj stoji hrpa stvari sa natpisom „uraditi kad stignem“.

Jedan mjesec podizanja svijesti nije dovoljan kada izgovori, strahovi i stid i dalje drže muškarce podalje od ordinacija – sve dok ne postane kasno, ali i to je bolje nego ništa, rekli bismo.

Izgovori koji to ne smiju biti

U otvorenom razgovoru za Mačak Magazin dr Irnis Bišćo, specijalista urolog, govori o najčešćim muškim zabludama, simptomima koje ne smijete ignorirati, važnosti samopregleda, rizičnim godinama i zašto je muška seksualnost tema o kojoj se mora govoriti glasnije, hrabrije i bez srama. Treba reći da je dr Bišćo prijatelj sjajnog projekta Za tebe, brate, iza kojeg stoji sarajevsko udruženje LAVLI.

Ovo je intervju koji bi svaki muškarac trebao pročitati – i podijeliti dalje.

Movember nije tek brk za Instagram, već globalni podsjetnik za muškarce da konačno progovore o svome zdravlju. Čini li Vam se da ih treba podsjećati malo češće?

• Treba svakodnevno, ali zadovoljan sam da postoji cijeli jedan mjesec u kojem se više govori o zdravlju muškaraca, što vidno povećava broj pravovremeno dijagnosticiranih oboljenja koja se mogu efektivno tretirati.

O prostati se ne priča za stolom, o testisima još manje, a pregledi se guraju „za dogodine“. Šta se treba desiti da muškarci o svome zdravlju počnu govoriti direktno, opušteno i bez tabu tema — baš kako treba?

• Potrebni su ne/vladini projekti na ovu temu, radio-televizijska promocija, angažovanost društvenih mreža, novinski članci, potpora organa vlasti, uključenost zdravstvenih profesionalaca, napomene od strane ljekara porodične medicine, primjeri iz prakse.

Prema Vašem iskustvu, kao iskusnog liječnika, zašto muškarci izbjegavaju doktora dok god mogu hodati (a ponekad i kad ne mogu)? Imate li neki “najtipičniji izgovor” koji muškarci koriste da ne dođu na pregled?

• Neki od izgovora su previše sam mlad da bih imao problem sa prostatom, pregled je bolan, nemam nikakve simptome, što nije ispravno razmišljanje.

Važnost mjesečnih samopregleda

Testisi kao zdravstvena tema, izgovorena naglas, muškarcima diže obrve do ruba kose. Kako izgleda samopregled i koliko često ga treba raditi?

• Samopregled je dovoljno raditi jedanput mjesečno i to najbolje u toku tuširanja jer toplota uzrokuje relaksaciju kože skrotuma i čini pregled lakšim. Potrebno je procijeniti da li postoji otok, razlika u veličini testisa ili promjene koje nisu postojale ranije (čvorići, otvrdnuća, promjene oblika).

A sad prostata – strašni pojam koji muškarce tjera da se „prave gluhi i slijepi“ jer problemi „s njom“ (ni ime joj ne izgovaraju) pogađaju nekog drugog. Šta svaki muškarac o prostati mora znati do 40., a šta nakon 50.?

• Do 40. mora znati da zdrava ishrana i zaštićeni odnosi mogu prevenirati nastanak prostatitisa, čija incidenca je najviša u tom starosnom okviru. Tek nakon 50. može razmišljati o konsultaciji sa ljekarom za ranu detekciju karcinoma prostate.

Postoji li „crveno svjetlo” koje muškarci ne smiju ignorisati kada je u pitanju urologija?

• Bol, pojava krvi u urinu, simptomi donjeg urinarnog trakta i seksualna disfunkcija samo su neki od simptoma koji pacijenta trebaju dovesti u urološku ambulantu.

Razbijanje zabluda i mitova

Koliko su u prevenciji, kada govorimo o muškom zdravlju, važne životne navike? Mogu li loša ishrana, manjak fizičke aktivnosti, konzumiranje alkohola ili cigareta biti okidači koji će, recimo to tako, pobijediti dobru genetiku?

• Nije dokazano da promjena životnih navika može prevenirati kancer prostate ili testisa, ali svakako sve gore navedene loše životne navike mogu negativno utjecati na upalna stanja urogenitalnog trakta, kao i poremećaj seksualne funkcije (erektilna disfunkcija, impotencija).

Postoji li neka zabluda ili muški mit o urologiji koji biste voljeli zauvijek sahraniti?

• Zabluda: ako se osjećam dobro i nemam simptome – ne moram na pregled prostate (ne, kliničke manifestacije su često odsutne u vrijeme dijagnoze);
• Zabluda: visok PSA uvijek znači karcinom (ne, PSA može biti tranzitorno povišen radi drugih stanja, kao što je upala, mehanički podražaj ili dobroćudno uvećanje).

Nema prostora za sram i neugodnost

Mentalno zdravlje i muška ranjivost – šta vidite u praksi? Da li se muškarci danas više otvaraju ili i dalje nose masku „ja sam od čelika“?

• Kao urolog ne bih govorio o mentalnom zdravlju, ali primijetio sam da u ambulantama pojedini pacijenti teško započinju razgovor o seksualnom zdravlju i problemima te nerijetko osjećaju neugodnost i sram pri pregledu prostate i vanjskih genitalija, što zapravo treba imati na umu i nastojati prevazići.

Imate li relevantna istraživanja – koliko se naši muškarci, govorimo o našoj zemlji, u poređenju sa evropskim prosjekom odlučuju na preventivne preglede? Dakle, ne boli ništa, simptoma nema, evo ja došao?

• Evropska unija i Ujedinjene nacije, u saradnji sa zdravstvenim vlastima u Bosni i Hercegovini, pokrenuli su krajem prošle godine sveobuhvatno istraživanje o raku grlića materice, dojke, debelog crijeva i prostate u Bosni i Hercegovini. U toku je završna faza projekta, stoga pretpostavljam da ćemo uskoro imati relevantne informacije.

Erektilna disfunkcija u procentima

Koje su to najrizičnije godine za određene bolesti – za probleme sa prostatom, karcinom testisa ili mokraćnog mjehura i bubrega ili za rak penisa, koji je najrjeđi i o kojem se najmanje priča?

• Za karcinom prostate godine su najznačajniji riziko faktor, nakon 50. incidenca se povećava. Tumor testisa se javlja kod mladih sa najvišom incidencom u trećoj i četvrtoj deceniji života. Karcinom mjehura i bubregu ima veću incidencu kod starije populacije i oba se učestalije javljaju kod muškaraca. Incidenca kancera penisa se u šestoj deceniji značajno povećava.

U svemu ovome, erektilna disfunkcija gotovo da i nije problem… Ili ipak jeste!?

• Erektilna difunkcije je medicinsko stanje velike zdravstvene signifikantnosti jer približno 20% odraslih muškaraca dožive ED. Pored toga, usko je povezana sa drugim oboljenjima: kardiovaskularne bolesti, šećerna bolest, hipertenzija, gojaznost, depresija.