Almin Zrno: Dobar sam koliko je dobar moj posljednji rad

Imam veliko poštovanje i divljenje prema modelima sa kojima sarađujem i zahvalan sam na povjerenju koje mi sve ove godine ukazuju

Njegova karijera nije jedna od onih koje su nastale preko noći. Najčešće takve karijere preko noći i nestanu. Građena je korak po korak, po principu kojim se vodi da život nije trka na sto metara već maraton. Nakon višedecenijskog bavljenja fotografijom, a počeo je kao novinski fotograf, danas je Almin Zrno na zasluženom mjestu – u samom vrhu ne samo bh., već i regionalne fotografije.   

Šta je fotografija Alminu Zrni – posao, ljubav ili strast? 

Sve navedeno. Nema ljepše stvari od toga da čovjek radi ono što voli i da voli ono što radi. Mene moj posao, odnosno moj životni poziv, u potpunosti ispunjava. Ja fotografiju ne radim, već je živim.

 

Imaš iza sebe mnogo nagrada. Šta one za tebe predstavljaju – potvrdu da je ono što radiš dobro, pitanje prestiža u branši ili hranu za ego?

Moj moto jeste da je fotograf dobar koliko i njegov posljednji rad. Nagrade su potvrda da svoj posao radim dobro i laže ko kaže da mu nagrade ne laskaju. Ali, od nagrada se ne živi i one su uvijek odabir određenog kruga kompetentnih ljudi. Samim tim, jesu stvar prestiža i obavezuju me da nastavim raditi još bolje.

Koliko umjetnika ego motivira ili koči u kreativnosti?

Svaki stvaralac bi trebao kontinuirano da radi na tome da svoj ego kontroliše i da ga proba zatomiti. Ono što smatram izuzetno bitnim jeste sinergija id i ega, odnosno podsvjesne kreativne energije koja mi omogućava da se izrazim kroz umjetničko stvaralaštvo i autorskog potpisa koji mi nudi ego, odnosno taj fizički momenat u mom stvaralaštvu.

 

Jesu li za uspjeh, a ti si ga evidentno postigao, važniji talent, rad ili dobra oprema?

Zrno talenta je nužno, ali rad definiše uspjeh. I to dosljedan, samokritičan, kontinuirani rad u propitivanju sebe i onoga što me okružuje. Dobra oprema je isključivo nužnost za sprovođenje vlastitih ideja i kreacija.

Danas svi fotkaju i svi se zovu fotografima. U skladu s tim, obaraju se i cijene. Utiče li hiperprodukcija, ako je možemo tako zvati, fotografa na tvoj posao i cijenu tvoga rada?

Izuzetno cijenim i poštujem rad svih kolega i kolegica, ali isto tako vjerujem da svako od nas ima vlastiti autorski potpis. U skladu s tim, klijenti uvijek imaju mogućnost da izaberu onog fotografa za kojeg smatraju da će im najbolje odraditi posao. Međutim, problem kod nas jesu klijenti koji uvijek izaberu najjeftiniju ponudu, a najjeftinija ponuda nije nikad najkvalitetnija. No. život nije trka na sto metara već maraton. Vjerujem da će i to sve doći na svoje.

 

Ipak, konkurencija među vrsnim fotografima je jaka. Kakve su ti relacije sa kolegama? Ima li ljubomore, zavisti, podmetanja?

Kao što sam već rekao, o kolegama i kolegicama sve najbolje.

Ispred tvog objektiva prošetale su neke od najljepših žena regije, mnoge od njih potpuno razodjevene. Vežeš li se za svoje modele ili je to stvarno samo posao koji ostaviš po strani kad se reflektori isključe?

To je najveća predrasuda koja se veže za moj rad. Ta dva pojma nikada nisam pomiješao. Uvijek sam ostao dosljedan postulatima svoje profesije, vjerujući da su etičnost, profesionalizam i odgovornost osnovni principi po kojima trebam živjeti i raditi. Dogovor sa modelom se nikad ne krši: privatnost i diskrecija su apsolutno zagarantovani. Imam veliko poštovanje i divljenje prema modelima sa kojima sarađujem i zahvalan sam na povjerenju koje mi sve ove godine ukazuju.

Izložba u Beču je svojevrsna kruna karijere. Šta dalje?

Šta dalje? Opet Beč. Početkom marta imam izložbu u Beču. Tačnije, 6. marta izlažem svoje  nove radove iz ciklusa Apologija Erosa u galeriji LIK. Nakon toga, slijedi predstavljanje u Ljubljani i Dubrovniku. Mislim da je to za ovu godinu sasvim dovoljno.

 

 

1699 views