Nisam zgodna, ali sam nezgodna! Odavno sam htjela, u ime žena koje vole muškarce, pisati o temama za koje drugdje nema mjesta.

O svemu tome pričamo sa supružnicima i bliskim prijateljima ali smo sve oprezniji i proračunatiji.

Razmišljamo kako nas drugi doživljavaju, čitamo između redova, čudimo se novotarijama, ali nije baš preporučljivo javno i glasno na sebe privući kritike ili se suočiti s podignutim obrvama.

Zato Nezgodna želi otvoriti neke teme i ponuditi svoje komentare. Ako ima istomišljenika, da znaju da nisu sami. Oni drugi njene tekstove neće ni čitati i to je sasvim u redu. Nezgodna Plavuša nije za sve. I ne mora biti, pojašnjava svoje prisustvo na našem portalu, ako niste još shvatili, naša kolumnistica Nezgodna Plavuša.

MM: Mnogi bi rekli da je tvoj stil pisanja… pa, nezgodan. Direktan. Bez dlake na jeziku. Je li to namjerno ili jednostavno ne znaš drugačije?

Čini se da smo zaboravili pisati i pričati tako – otvoreno i direktno o svakodnevnim temama i svojim (nezgodnim) stavovima, zar ne?

Prije nego što kažemo što ZAPRAVO mislimo, zapitamo se kako će to netko protumačiti. Hoćemo li nekome stati na žulj? Hoće li nas okolina osuditi jer se s njima ne slažemo?

Zbog svega toga, većina odustane: prešute svoja pitanja, stavove i gutaju zbog toga nezadovoljstvo. Manjina, obično ekstremna i agresivna, i tako nema dlake na jeziku.

Zato se stiče dojam da smo ljuti, puni mržnje i netolerantnosti. To je daleko od istine.

Kakve teme bira i zašto piše NP

MM: U jednom od svojih tekstova pišeš o muškarcima koji su “robovi vlastitog uspjeha”. Odakle dolazi ta perspektiva? Jesi li to naučila iz osobnog iskustva ili promatranjem?

Kad imaš više od 45 godina života iza sebe i kad si svaku od tih godina pošteno odradila, osjetiš poriv da dijeliš netražene savjete.

Zapravo, mislim da svatko treba da živi svoj život baš onako kako želi, u skladu sa svojim uvjerenjima i prioritetima.

Zahvalna sam Mačak Magazinu što mi daje prostor i priliku da kažem što ja mislim o tome, da smo postali robovi novca, politike i stresa.

Mislim da bi bila šteta da u životu ne uživamo, da nam prolete najbolje godine u strahu od promjena i da jedni druge niti čujemo niti razumijemo.

MM: Pišeš o odnosima, novcu, poslu – temama o kojima mnogi imaju mišljenje, ali rijetko netko govori tako otvoreno. Što te motivira da budeš ta koja će to reći naglas?

Sjećam se jedne večeri s prijateljicama. Pričale smo o novcu, o tome kako je neugodno pričati o zarađivanju, kako im je teško naplatiti više, o tome kako nas uče da nije ženstveno biti ambiciozna. I kako je jedna izgovorila naglas: “Zašto ja osjećam sram kad kažem da želim zaraditi više? Zašto je to ok za muškarce, a za nas je… pohlepno?” – shvatila sam da mi to mislimo, ali šutimo. A šutnja ništa ne mijenja.

Kad nešto znam o novcu, zarađivanju i poslovanju (a imam potvrde, diplome i pečate, vjerujte!), osjećam odgovornost. Vjerujem da se znanje dijeljenjem množi. I da je vrijeme da žene prestanu šaptati o ovim temama.

Uglavnom, i dalje ću, u svom stilu, pisati o ljudima, novcu, ženama i muškarcima. Kome bude zgodno čitati – super! Kome ne bude zanimljivo, korisno ili privlačno, naći će nešto drugo. Danas ima izbora napretek.

MM: Kako zamišljaš ljude koji te čitaju? I jesu li ti ikad napisali “Nezgodna Plavušo, previše si nezgodna”?

Zamišljam zgodnog, pametnog i sposobnog muškarca, koji voli svoju “multitasking” ženu i nema puno objektivnih i dobronamjernih žena s kojima bi otvoreno razgovarao. Ili par koji još uvijek voli razgovarati o životu. oboje su u trci s vremenom. Čitaju me ujutro uz kavu, dok djeca spavaju ili su već otišla u školu. Ponekad mu ona pošalje moj tekst s porukom „Pročitaj ovo.“ Ponekad on čita i samo klimne glavom – „Da, baš tako!“

A ako ima i onih koji nemaju partnera ali žele razumjeti dinamiku – dobrodošli su. Nezgodna Plavuša ne bira.

Ako netko od njih ima pitanja na koja bi mogla odgovoriti iskusna i obrazovana žena koja cijeni i poštuje svoje čitatelje, a nije im sestra, majka ni supruga – neka nam se javi u Mačak Magazin!

Kako nastaju tekstovi Nezgodne Plavuše?

MM: Kako nastaje jedan tvoj tekst? Hoćeš li vidjeti nešto na kavi s prijateljem i pomisliš “ovo mora u blog” ili sjedneš i planiraš teme?

Super pitanje! Kad svom mozgu dam zadatak da kreira nešto za ovakvu publiku, on u pozadini radi cijeli dan i ideja se iskristalizira kad je spremna.

Na primjer, na kavi s prijateljem, u šetnji ili čitajući objavu prijateljice na društvenim mrežama, ostavim zabilješku – što bi Nezgodna rekla na to.

Kad imam odmoran mozak, obično ujutro uz kavu, pišem kompletan tekst. Kasnije ga uredim za velikim monitorom i šaljem u uredništvo.

MM: Ima li tema o kojima nećeš pisati? Gdje je granica za Nezgodnu Plavušu?

Neću politiku u moju butigu! Ne zanima me trač niti brze trendovske teme. Ono što čini život su neke druge teme: odnosi, uživancija i iskrenost.

Je li nas pregazilo vrijeme

MM: U tekstu o muškarcu koji “nema para” ali radi non-stop, ti kao žena daješ perspektivu što njegove žene zapravo misle. Otkud ta hrabrost da govoriš u ime žena?

Ne govorim u ime svih žena! Govorim ono što čujem kad žene misle da ih muškarci ne čuju. Na ručku s prijateljicama, u opuštenoj šetnji, u WhatsApp grupama…

Čula sam žene kako govore: “On misli da radi za nas, a ja bih radije imala manje novca i više vremena s mužem.”

Ili: “Rekla sam mu stotinu puta da ne mora raditi svaku subotu, ali on ne sluša.”

Ja samo prevodim sa “ženskog” na naš jezik jer ponekad mi, žene, TAKOĐER ne razumijemo koliki je imaginarni, društveni i kulturološki pritisak na njima da “osiguraju obitelj”. Konačno, treba ojačati most između dva svijeta, zar ne?

MM: Naša generacija – 40+ – je nekako zaglavila između starih i novih pravila. Prije je bilo “radi više da zaradiš više”, nova moda je “work-life balance”. Šta ti misliš – gdje je istina?

Istina je da su stara pravila važila za neko davno vrijeme koga više nema.

Danas nosimo posao u džepu – na mobitelu.

A novo pravilo “work-life balance” često koriste oni koji nemaju obaveze ili oni koji imaju privilegiju izbora. Mi, generacija 40+, smo negdje između: neki su odgovorni za djecu, neki za roditelje koji stare, a neki za karijere koje su u punom jeku. Nema nam balansa – samo prioriteta.

Ја nisam pronašla balans – ja sam naučila reći NE onome što ne želim u svom životu. To nije isto, ali funkcionira.

MM: Neki tvoji tekstovi su o novcu i uspjehu, ali i o tome kako nam ti isti novac i uspjeh uništavaju živote. Jesi li ti osobno pronašla ravnotežu?

Ha! Pitaš me to kao da postoji neka finish linija gdje ćeš reći “Evo, sad sam u balansu!”

Nisam. Valjda i neću. Jer život nije statičan – jedan mjesec je haos s poslom, drugi mjesec je kriza s mužem, treći mjesec se ja razbolim.

Naučila sam nešto važno: prestala sam se osjećati krivom. Kad radim puno – ne osjećam se loše. Kad sam s prijateljima – ne gledam u mobilni svake dvije minute.

To nije ravnoteža. To je svjesnost trenutka i prisutnost. I to je dovoljno dobro.

Šta Nezgodna želi postići svojim pisanjem

MM: Koji komentar ili poruka čitatelja te najviše dirnula? Onaj moment kad si znala “ok, ovo što radim ima smisla”?

Muž mi je poslao screenshot poruke od kolege. Tekst je bio moj – o tome kako muškarci danas prilaze ženama.

Kolega mu je napisao: “Druže, jesi li ti dao ovoj ženi intervju o meni? Ovo su moja pitanja! (A nisam ni jednu ovako zaskočio na cesti, kunem se)!’

I tada sam znala – nisam luda. Nisam sama. Ovo što vidim, vide i drugi. I možda, ako im dam riječi za ono što osjećaju, oni će lakše razgovarati s ljudima koje vole.

MM: Jesi li ikad napisala nešto, objavila, i onda pomislila “Ups, možda sam otišla predaleko”?

Jednom sam pisala tekst o tome kako je to kad žene zarađuju više od svojih muškaraca. Bila sam… pa, jako direktna.

Prijateljica mi se javila: “Jel’ ovo o meni?” Nije bilo, ali sam odjednom shvatila – svatko će u mom tekstu vidjeti sebe, ako pogodim živac.

Jednom sam izbrisala cijela dva pasusa. Ne što sam bila u krivu, nego jer razlika između istine i okrutnosti ponekad ovisi samo o izboru riječi.

Nezgodna Plavuša može biti nezgodna, ali ne mora biti okrutna. Postoji granica.

Kakvi su planovi Nezgodne Plavuše?

MM: Gdje vidiš “Nezgodnu Plavušu” za godinu dana? Hoćeš li i dalje biti nezgodna ili planiraš evoluirati u… koga? Zgodnu Brinetu?

Hi hi! Zgodna Brineta bi trebala pokrenuti drugu kolumnu! Šalim se. Za godinu dana želim da Nezgodna Plavuša bude netko kome se ljudi javljaju s pitanjima. “Nezgodna, što misliš o ovome?”

Možda Q&A format, možda podcast gdje pametne, obrazovane i dobronamjerne žene poput Nezgodne odgovaraju na prava pitanja stvarnih ljudi. Jer tekstovi su super, ali razgovor – to je gdje se događa prava magija.

I još više želim da parovi, nakon što pročitaju moj tekst, razgovaraju. Da muž kaže ženi: “Jel’ ti misliš ovo što ona piše?” I da ona ima hrabrosti reći – DA.

MM: Ako bi mogla napisati jedan savjet ženama koje te čitaju, i jedan muškarcima – što bi to bilo?

Ženama: Prestanite čekati da vam muškarac pročita misli. Ako hoćete više njegovog vremena – recite mu. Ako hoćete da vas gleda kao prije 10 godina – recite mu. Mi nismo tajanstvene – ponekad smo nejasne. To možemo promijeniti.

Muškarcima: Žena vam ne zamjera zbog onoga što vi mislite. Zamjera vam što joj ne vjerujete da vas razumije. Razgovarajte s njom kao s partnerom, ne kao s djetetom kojem treba objasniti “odrasle stvari”. Ona je i zrela i odrasla.

Umjesto zaključka i poruke za kraj

MM: Što Nezgodna Plavuša želi da ljudi zapamte nakon što pročitaju njene tekstove? Osim toga da je nezgodna, naravno.

Da Nezgodna Plavuša nije tu da im kaže kako da žive. Ona je tu da im pokaže primjer i da dozvolu da govore istinu – sebi i onima koje vole.

Jer jedino gore od lošeg razgovora je razgovor koji niste imali.