Svjetlosne grede javljaju se u periodu od polovine marta do sredine oktobra svake godine, bojeći kanjon u crvenu i narandžastu boju.

Kanjon Antilope (Antelope Canyon) jedno je od onih čudesnih mjesta na našoj planeti. Ovo umjetničko djelo prirode nalazi se u rezervatu Navajo Indijanaca na teritoriji američke države Arizona i jedna je od najposjećenijih lokacija u Sjedinjenim Američkim Državama. S obzirom na činjenicu da se nalazi u rezervatu, ulaz je moguć samo uz prisustvo vodiča iz plemena, uz paprenu cijenu ulaska i obilaska.

Kanjon je nastao erozijom Navajo pustinje, do koje je došlo usljed velike poplave i jakog vjetra. Podijeljen je na dva dijela koja i danas nose svoja originalna Navajo imena: Tse’bighanilini (mjesto gdje voda prolazi kroz stijene) i Hasdestwazi (lukovi spiralnih stijena).

Tokom sezona monsunskih kiša, kišnica se skuplja u kanjonu i praktično teče kroz njega. Kako svaka kiša djeluje na oblik kanjona, njegovo formiranje i oblikovanje još uvijek nije završeno. Voda koja teče godinama je stvarala hodnike i komore, formirajući različite formacije stijena. Upravo protok te silne vode daje stijenama autentičan izgled koji nije viđen još nigdje na svijetu.

Kakvi će neobični oblici nastati i kako će izgledati kanjon u godinama i decenijama koje su pred nama, niko ne može sa sigurnošću reći. Vrijedi ga vidjeti i sada, a vrijedit će i za nekoliko godina jer će svaki put izgledati drugačije.

Kanjon Antilopa turisti najčešće posećuju zbog takozvanih svjetlosnih greda. Sa gornjeg dijela kanjona sunčeva svjetlost blista iz otvora, stvarajući nevjerovatne prizore. Svjetlosne grede javljaju se u periodu od polovine marta do sredine oktobra svake godine, bojeći kanjon u crvenu i narandžastu boju.

Ovo geološko čudo staro je milionima godina i popularno i među fotografima i turistima iz cijeloga svijeta, pa je i veliki izvor prihoda za Navajo narod. Fotografima je izazov jer je teško napraviti fotografiju unutar kanjona, zbog velikog dinamičkog opsega i odbijanja svetlosti sa zidova kanjona.

Gornji dio kanjona mnogo je posjećeniji od donjeg, zbog pristupačnosti i širine prolaza koja ne zahtijeva nikakve penjačke vještine. Za prilaz donjem dijelu zbog dublje položenosti u stijenama, pristup zahtjeva penjanje metalnim stepenicama i ljestvama. Pored toga, ovaj dio kanjona mnogo je uži, a u nekim dijelovima potpuno neprohodan za ljude. Uprkos tome, donji dio kanjona ipak privlači značajan broj posjetitelja, što je naročito opasno tokom sezone monsuna kada vrlo brzo može doći do poplave kanjona. Godine 1997., naglo nadiranje vode usmrtilo je 11 turista koji su se prilikom poplave našli u donjem dijelu kanjona.