Piše: Nezgodna Plavuša

Prošle subote sam ga (opet) odvukla u shopping.

Rekla sam “samo brzo, trebam jednu stvar.” On je već čuo tu rečenicu negdje između 47 i 200 puta u našem braku, pa zna da “jedna stvar” u praksi znači tri sata, bar 27 prodavnica, i povratak kući s vrećicama koje ni on ni ja ne znamo objasniti.

Ušli smo u moju omiljenu “radnju s krpicama”. On je odmah pronašao Svoj Kut.

Znate gdje je to? Tamo pored police s torbicama, gdje nema stolica ali ima zid za nasloniti se. Uvijek je tamo neki zaboravljeni čovjek s rukama u džepovima, gleda u pod, i povremeno uputi prema svojoj ženi pogled koji kaže: “Jesam li zaslužio ovo? Šta sam zgriješio u prošlom životu?”

Prepoznavanje ugroženih vrsta (u divljini)

Taj dan se dogodilo nešto što me potreslo dublje nego što sam očekivala.

Pored njega je stao drugi muškarac. Otprilike iste dobi, iste poze, isti izraz lica. Ni riječi. Ali, između njih dvojice, u tih pet sekundi tišine, razmijenjeno je više empatije nego što se razmijeni na godišnjoj skupštini UN-a.

Kratki pogled. Blago klimanje glavom. Kao da su jedan drugom rekli: “Brate. Vidim te. Nisi sam.”

Nisam mogla ne nasmijati se. I tada sam pomislila:  čekaj malo, postoji li zapravo “shopping” mjesto za njih?

Muški problem marketinga i kupovine

Sve moderne trgovine, shopping centri, lifestyle koncepti –  dizajnirani su s jednom vrstom kupca u glavi. Ta vrsta kupca voli teksture, voli ogledala u pet dimenzija, voli kad prodavačica kaže “to vam savršeno stoji” dok vi zbunjeno gledate u ogledalo u nečemu što izgleda kao vreća za krompir s rukavima.

Muškarac koji dolazi “uz” tu mušteriju? On je tamo kao ukras. Kao biljka u kutu. Funkcionalan samo ako može nositi vrećice.

Nema mu fotelje. Nema ni časopisa (ne, katalozi se ne računaju!). Nema mu  (i to je ključno) ni jedne stvari koja govori: “hej, i ti si ovdje dobrodošao.

A onda se čudimo što imaju onaj izraz lica.

Moj prijedlog (koji možda niko neće poslušati, ali svejedno)

Zamislite, samo na trenutak, zonu za muški shopping koji nije patnja.

Ne mislim na zloglasni “man cave” s bilijarskim stolom i pivom od 11 ujutro (iako, iskreno, možda bi nekima i to odgovaralo). Mislim na prostor koji kaže: “ovdje se i tebi isplati biti.”

Muška energija. Dobra kava. Udobna stolica. Možda ekran s utakmicom ili podcastom?

Možda ( je li ovo revolucionarno?) i “nekoliko stvari koje bi ON sam htio kupiti.” Luksuzan sat. Dobar auto. Kvalitetna jakna. Nešto od onog mirisa koji miriše dobro i njemu, a ne samo nama. Nešto za njegovo (fizičko i mentalno) zdravlje?

Jer, evo šta sam naučila nakon godina zajedničkih shoppinga: muškarac koji se osjeća dobrodošlim troši novac.Muškarac koji se osjeća kao čuvar vrećica,  emotivno se zatvori i čeka kraj kazne.

Šta muška kupovina govori o nama (i o njima)

Moj Muškarac je naučio koegzistirati s mojim shoppingom. To je njegova ljubav prema meni na djelu:  ne u riječima, ne u obećanjima, nego u tome što stoji uz zid pored nepoznatog lika i šalje mu solidarnost pogledom.

 Ja to vidim i cijenim.

Isto tako mislim: koliko bi naši odnosi bili lakši da im mi,  kao žene, kao društvo, kao marketing industrija,  malo više kažemo: *Tvoje želje su legitimne. Tvoja udobnost je važna. Nisi ovdje samo da čekaš.”

Generacija naših očeva nikad to nije ni komentirala. Ova nova generacija muškarca (i ovo je dobra promjena) počinje glasno govoriti “Ovo mi nije ugodno.”  Umjesto da to čujemo kao prigovor, možda bismo trebale čuti kao poziv?

Hajde da ih uključimo. Da ih pitamo. Da ponekad (i ovo govorim sebi jednako kao vama!) odemo u shopping ili na sajam, tamo gdje njima nije muka.

Sljedeći put kad vidite svog muškarca u Onom Kutu u prodavnici, ne jurišajte na njega s pitanjem “šta misliš o ovome?” dok držite na vješalici nešto što on nema ni želje ni volje komentirati. Znamo dobro i da će svaki njegov odgovor biti – pogrešan!!!

Sjednite na minutu pored njega. I pitajte gdje bi radije volio biti.

Odgovor će vas možda iznenaditi.

A vi, muškarci koji ovo razumijete, recite mi: koji je vaš rekord čekanja? I je li ijedan od vas ikad nešto kupio za sebe u tom shoppingu? Ili ga samo preživljavate “u ime ljubavi”?